“-Ja sam ti tamo onda lumpao. Otac je danas rekao da sam plaćao po nekoliko tisuća da zavedem djevojku. To je prljava izmišljotina jer toga nikad nije bilo, a ono što je bilo, za "to" nije trebalo novca. Meni je novac sporedna stvar, duševna groznica, dekoracija. Danas imam otmjenu damu, a sutra umjesto nje uličarku. I jednu i drugu zabavim, dijelim novac i šakom i kapom, trošim na svirku, galamu, Ciganke. Ako treba, i njima dajem zato što primaju, primaju vrlo rado, valja priznati, zadovoljne su i zahvalne. I gospođice su me voljele, ne baš sve, ali bilo, bilo je i toga; a ja sam ti oduvijek volio uličice, puste i mračne zakutke, podalje od trga - tamo su prave avanture, tamo su iznenađenja, tamo ti drago kamenje leži u blatu. Ovo ti, brate, govorim alegorično. U našem gradiću nije bilo takvih uličica u konkretnom smislu, ali ih je bilo u moralnom. E, kad bi ti bio ono što sam ja, znao bi što to znači. Volio sam razvrat, a volio sam i sramotu poroka.”
Fyodor Mikhaylovich Dostoyevsky was a Russian writer, essayist and philosopher, perhaps most recognized today for his novels Crime and Punishment and The Brothers Karamazov.
Dostoyevsky's literary output explores human psychology in the troubled political, social and spiritual context of 19th-century Russian society. Considered by many as a founder or precursor of 20th-century existentialism, his Notes from Underground (1864), written in the embittered voice of the anonymous "underground man", was called by Walter Kaufmann the "best overture for existentialism ever written."
His tombstone reads "Verily, Verily, I say unto you, Except a corn of wheat fall into the ground and die, it abideth alone: but if it die, it bringeth forth much fruit." from John 12:24, which is also the epigraph of his final novel, The Brothers Karamazov.