Quote by Fyodor Dostoevsky

“Pa otuđenosti koja posvuda vlada, osobito u ovo naše doba, samo što još nije došao kraj, što joj nije istekao rok. Jer svatko se sad nastoji što više izdvojiti, želi u sebi samom doživjeti punoću života, samo što posljedica svih tih napora nije punoća života nego tek samoubojstvo, jer umjesto potpunog razvoja svoga bića ljudi zapadaju u posvemašnju otuđenost. Svi su se u ovo naše doba podijelili na jedinice, svatko se zavlači u svoju rupu, svatko se odalečuje od svakoga, skriva se sam i ono što ima, i na kraju se sam odbija od ljudi i odbija ljude od sebe. Osamljen čovjek zgrće bogatstvo i misli: kako sam sad moćan, i kako sam zbrinut, a ne zna luđak da se, što više zgrće, to dublje uvaljuje u samoubojstvenu nemoć. Jer, navikao se uzdati u sama sebe i odvajati se kao jedinica od cjeline, navikao je dušu da ne vjeruje u ljudsku potporu, u ljude i u čovječanstvo, i samo strepi da mu ne propadne novac i prava koja je stekao. Dan-danas posvuda podrugljivi ljudski um neće da shvati da prava sigurnost pojedinca ne leži u izdvojenim osobnim naporima nego u ljudskom zajedništvu.”